Goran Ivanišević umirovljeni je hrvatski tenisač i trener, čuveni po razornom lijevom servisu i emotivnoj, nepredvidljivoj osobnosti na terenu. Na ATP ljestvici dostigao je karijerni maksimum od 2. mjesta 1994. godine i godinama bio jedan od najopasnijih igrača na brzim podlogama, posebno na travi.
Odrastanje u Splitu i početak karijere
Ivanišević je rođen 13. rujna 1971. u Splitu, tada u SFR Jugoslaviji. Odrastao je u gradu s jakom sportskom kulturom, a tenis je brzo postao njegova najveća strast. Otac Srđan, i sam zaljubljen u tenis, bio mu je prvi trener i uzor.
Kao perspektivni junior, profesionalnim tenisačem postaje 1988. u dobi od šesnaest godina. Kombinacija snažnog servisa, napadačkih instinkta i prirodnog talenta brzo ga je izbacila u sam vrh ATP ljestvice početkom 1990-ih godina.
Već 1992. došao je do prvog finala Wimbledona, gdje je izgubio od Andreea Agassija u pet setova. Postavio se kao jedan od najopasnijih servera u igri. Kroz desetljeće je osvajao naslove na tvrdom terenu, travi, zemlji i tepihu, dokazujući da nije samo jednostrani igrač koji se oslanja na servis.
Stil igre i osobnost
Ivaniševiću je igra bila utemeljena na snažnom lijevom servisu koji je donosio izvanredan broj asova i postavljao jednostavne voleje na mreži. Na travi je posebno često išao na mrežu odmah nakon servisa, gdje su mu refleksi i osjećaj za loptu bili izvanredni. Nizak i ravan udarac s osnovne linije omogućavao mu je da loptu prima rano i odmah vrši pritisak na protivnika.
Nije samo servirao jako — servirao je savršeno, smještajući loptu u kutove gdje se na travi gotovo nije ni odbijala od podloge. Vraćati Goranov servis u lošem danu djelovalo je gotovo nemoguće.
Ono što ga je uzdignulo do statusu kultnog igrača bila je, međutim, njegova burna osobnost i dramatičnost na terenu. U razmaku od nekoliko gemova mogao je prijeći iz raskošne igre u spektakularni krah. Svađao se sam sa sobom, razbijao rekete, pričao s publikom, divlje slavio i jasno patio — svaki mu je meč bio nezaboravna predstava čak i kad je gubio.
Razvio je i praznovjerje oko podjele na tri osobnosti — "Dobri Goran", "Loši Goran" i "Hitni Goran" — što je postalo dio legende i svjedočilo i o kreativnosti i o krhkosti pod pritiskom.
Servis
Jedan od najjačih lijevih servisa u povijesti. Ravni udarci prema kutovima na travi gotovo su bili neodbranjivi.
Napad
Napadao je nemilosrdno od prvog poena. Kratke razmjene, veliki winneri i stalan pritisak na primatelja servisa.
Osobnost
Tri lika na terenu: "Dobri Goran", "Loši Goran" i "Hitni Goran". Ni jedan meč nije bio dosadan.
Majstor trave
Četiri puta finalista Wimbledona. Trava je savršeno odgovarala njegovu stilu servis-volej.
Najveća postignuća
Kroz karijeru, Ivanišević je osvojio 22 ATP singls naslova i 9 u parovima, uz rekord od 599 pobjeda i 333 poraza. Tri puta je bio finalista Wimbledona — 1992., 1994. i 1998. — a 2001. ga je napokon osvojio kao wildcard s 125. mjesta ATP ljestvice.
Reprezentirao je Hrvatsku na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni, osvajajući brončane medalje u singlu i parovima — prve olimpijske teniske medalje u povijesti neovisne Hrvatske.
Trenerska karijera i Kuća slavnih
Nakon umirovljenja s ATP Toura 2004., Ivanišević se okrenuo trenerskom radu. Vodio je Marinovu Čilića do naslova na US Openu 2014. godine, a potom je od 2019. bio trener Novaka Đokovića. U tom je periodu Đoković osvojio više Grand Slam naslova i postavio novi rekord u muškom tenisu.
Godine 2020. Ivanišević je uveden u Tenisku kuću slavnih u Newportu, Rhode Island, čime je cementiran njegov status među najvećima u povijesti sporta.