U ponedjeljak 9. srpnja 2001. Goran Ivanišević pobijedio je Pata Raftera 6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7 i osvojio Wimbledon — postavši prva divlja kartica u povijesti koja je osvojila Grand Slam naslov u pojedinačnoj konkurenciji. Odigrano pred publikom "Ponedjeljka naroda" nakon što je kiša pomaknula finale za jedan dan, ovo ostaje jedan od najemotivnijih mečeva u povijesti tenisa.
Konačan rezultat
| Datum | 9. srpnja 2001. |
| Pobjednik | Goran Ivanišević (125. svijeta, divlja kartica) |
| Poraženi finalist | Pat Rafter (3. nositelj) |
| Mjesto | Centralni teren, All England Club |
Put do finala
Ivanišević je na Prvenstvo 2001. stigao kao 125. igrač svijeta — preniska pozicija za izravan plasman — i igrao je zahvaljujući divljoj kartici koju mu je dodijelio All England Club, dijelom iz poštovanja prema njegova tri prethodna nastupa u finalu Wimbledona tijekom 1990-ih. Iskoristio je priliku do kraja: pobijedio je 22. igrača svijeta Carlosa Moyu u drugom kolu, uzlazećeg Andyja Roddicka u trećem kolu, te 3. igrača svijeta Marata Safina u četvrtfinalu.
Njegov polufinalni meč protiv domaćeg favorita Tima Henmana postao je gotovo jednako poznat kao i samo finale. Prekidan kišom u nekoliko navrata, meč se odužio na tri odvojena dana prije nego što ga je Ivanišević priveo kraju, čime je finale pomaknuto na neplanirani ponedjeljak — ulaznice za koji su se prodavale publici po redoslijedu dolaska, a dan je zauvijek ostao upamćen kao "Ponedjeljak naroda".
Samo finale
Rafter, finalist prethodne godine i dvostruki prvak US Opena, smatran je favoritom u boljoj formi i puno prirodnijim igračem za travu od hrvatske divlje karte. Meč se preokretao kroz pet setova, da bi na kraju odlučujući set stigao do rezultata 7-7. Ivanišević je promašio prvu meč-loptu kod 8-7, 40-30 dvostrukom servis-greškom, da bi meč priveo kraju na četvrtoj meč-lopti servisom od 109 milja na sat (175 km/h) koji je Rafter mogao samo poslati u mrežu.
Ne znam hoće li me netko probuditi i reći mi da nisam ponovno pobijedio.
Prisjećajući se tri prethodna poraza u finalu Wimbledona — protiv Andrea Agassija 1992. te protiv Petea Samprasa 1994. i 1998. godine — Ivaniševićeva reakcija nakon meča odražavala je dva desetljeća promašaja koja su napokon razriješena.
Zašto je pobjeda povijesna
| Rekord | Detalj |
|---|---|
| Prva divlja kartica koja je osvojila Grand Slam | Jedini igrač u povijesti koji je osvojio Grand Slam naslov u pojedinačnoj konkurenciji kao divlja kartica |
| Prvi nenositelj prvak Wimbledona od 1985. | Boris Becker bio je posljednji, 1985. godine |
| Prvak s najnižim plasmanom u povijesti | 125. igrač svijeta u trenutku osvajanja naslova |
| Skok na ljestvici | 109 mjesta, sa 125. na 16. mjesto |
| Prvi hrvatski prvak Grand Slama | Prvi Hrvat koji je osvojio Grand Slam naslov u pojedinačnoj konkurenciji |
Revanš u Umagu
Ivanišević i Rafter ponovno su se sreli 18 godina kasnije, na pokaznom meču Croatia Open Umaga 2019., organiziranom u čast godišnjice njihovog slavnog finala. Ivanišević je ponovno pobijedio, 6-4, 6-4, na terenu koji nosi njegovo ime — te je nakon meča najavio da mu je to posljednji nastup na turniru, s Rafterom kao posljednjim suparnikom.